Pretraži ovaj blog
Stvari su prolazne ali zato putovanja i uspomene s putovanja ostaju zauvijek. Naša destinacija nikada nije mjesto, već novi način promatranja stvari. "Putovanja vas prvo ostave bez riječi, a onda vas pretvore u pripovijedača. – Ibn Batuta" ❤️❤️ Time to travel, let's go travel around the world :) Ovaj Blog je namijenjen svim ljubiteljima putovanja, i onima koji će tek to postati. Svako putovanje nastojimo Vam dočarati iskrenim komentarima. Putujte zajedno s nama i otkrijte nešto novo :)
Objavljeno
Hrvatski Alcatraz- Goli Otok 🔗
Posjetili smo ''Hrvatski Alcatraz'' poznat po imenu Goli Otok.
Goli
Otok nalazi se između Lopara i Velebitskog kanala. Zatvor se prvenstveno
koristio za ruske zarobljenike, svi oni koji su se protivili Titovom režimu
bili su mučeni i zlostavljeni upravo na Golom Otoku. Jedna osoba je uspjela
samo pobjeći od zloglasnog zatvora. Prema statistici ovdje na godinu boravilo
je oko 16.000 ljudi, od kojih je 400 njih umrlo od bolesti, ali i od
iscrpljenosti. U to vrijeme otok je bio pust. Današnje ruševine, rezultat su
zatvorenika koji su gradili sve svojim rukama. Da bi imali i pitku vodu,
gradili su i kolektore vode. Isto tako, pošto je bio pust, zatvorenici su
zasadili drveća kako bi dali život mrtvom otoku. Danas se na tom otoku nalaze
ruševine, i jedan restoran.
Vožnja brodićem iz Lopara do Golog otoka traje oko 20 minuta u jednom smjeru. Dolaskom na Goli otok slijedi naša nova avantura. Pristali smo u Uvali Tetina. Pri iskrcaju na usluzi vam stoji turistički vlakić.
Vožnjom vlakićem vidjeli smo:
Prvo
industrijsku zonu gdje se nalazio metalni, kameni i drveni pogon. Svi osuđenici
ondje su radili 8 sati dnevno. U metalnom pogonu radili su se različiti metalni
proizvodi za metalnu industriju, a to bi naprimjer bilo dijelovi za
brodogradnju, traktorske šasije, prirubnice za cijevi. Drugi pogon je bio
kameni. U kamenom pogonu su se proizvodili betonski blokovi za zidanje, visoko
kvalitetne teraco pločice. Treći pogon je bio drveni pogon koji se bavio za
proizvodnju namještaja koji se izvozio za Ameriku i Meksiko, ovdje su se
osuđenici mogli dodatno doškolovati za određene poslove, te su samim time mogli
proizvoditi visoko kvalitetne namještaje.
Sljedeće
što smo vidjeli bila je kišnica. Koja je
služila za sakupljanje kiše. Logoraši pamte žeđ kao jedan od najtežih
problema na Golom otoku.Stoga je jedna od najboljih pozicija koju je logoraš
mogao dobiti u logoru bila uloga „vodara“. Vodari su bile osobe koje su imale
zadatak dijeliti vodu tijekom objeda ili rada. Vodar je imao moć odlučivanja da
logorašima daje manje ili veće količine vode. Mogao je i sam popiti vode, kada
je htio i koliko je htio, ali je uvijek bio u opasnosti od drugih logoraša. Svi
su htjeli njegovu poziciju i bili su spremni učiniti bilo što da to postignu.
Jednostavno vode nikad nije bilo dovoljno. Osim što se logoraše ponekad i
kažnjavalo manjim porcijama vode, vodu je logistički bilo teško dopremiti na
Goli otok. U tu svrhu postojao je brod vodonosac “Izvor” koji je opskrbljivao
logor vodom. Jedan od načina da se smišljeno doskoči problemu nedostatka vode
na otoku bila je izgradnja velikog naplava gdje je prikupljana kišnica.
Dalje
smo prolazili kroz stacionar. To je bila prva građevina na golom otoku koju su
napravili zatvorenici. Inače oni su svaku zgradu napravili, te pošumili otok
jer je u pravom smislu te riječi bio goli otok.
Sljedeće
nam slijede Samnice odjel 102: Izgrađen je sa svrhom pojačanog nadzora nad
problematičnim osuđenicima koji su na bilo koji način kršili kućni red. Dok su
ostali osuđenici na otoku bar donekle imali slobodu kretanja, u odjelu 102 kretanje
je bilo ograničeno na jednosatnu šetnju dnevno i to u krugu 50 m2. U prizemlju
se nalazi 20 samica, a na katu je stacionar za oko 50 osuđenika. Iza odjela 102
nalazila se bolnica i škola (izgrađena nakon 1958.) u kojoj su se osuđenici
mogli školovati za razne zanate.
Nastavak slijedi i dolazimo do Žica. To je kompleks zgrada koja je dobila naziv po tome što je bila okružena žicom.U njoj se nalaze pekara, mesnica, menza, škole, spavaonice za zatvorenike, kazalište, razna igrališta i dr. Turistički vlakić prolazi obližnjim brdašcem tako da Vam daje potpuni panoramski pogled na kompleks.
I
na kraju ali ne i najmanje vrijedno dolazimo do Panorame. Predstavlja povratak
prema početnoj točci uz prekrasan panoramski pogled na otok Rab.
Na Golom otoku primjenjivana su strašna kažnjavanja, a sve s ciljem da osuđenik izgubi svoju osobnost. Istovremeno, su bili prisiljeni na teški fizički rad u kamenolomima, i raznim pogonima. Bijeg je bio totalno ne moguć, zbog jakih morskih struja, strogi nadzor i zbog udaljenosti s kopnom. Sve se odvijalo uvijek u velikoj tajnosti. Zatvorenici nisu smjeli rabiti izraz logor, već žica. Ukoliko bi rekli da je to logor, bili su istučeni.
Najljepsedestinacije 💓
![]() |
Uvala Tetina, vlastiti izvor fotografije!! |
![]() |
Industrijski pogon, vlastiti izvor fotografije!! |
![]() |
Kišnica, vlastiti izvor fotografije!! |
![]() |
Goli Otok, vlastiti izvor fotografije!! |
![]() |
Panorama na lijepi otok Rab, vlastiti izvor fotografije!! |
![]() |
Posjetna zgrada, vlastiti izvor fotografije!! |
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------
English version:
Goli Otok is located between Lopar and the Velebit Channel. The prison was primarily used for Russian prisoners, all those who opposed Tito's regime were tortured and abused on Goli Otok. One person only managed to escape from the infamous prison. According to statistics, about 16,000 people stayed here every year, of which 400 died of disease, but also of exhaustion. At that time the island was deserted. Today's ruins are the result of prisoners who built everything with their own hands. In order to have drinking water, they also built water collectors. Also, since it was deserted, the prisoners planted trees to give life to the dead island. Today there are ruins on that island, and a restaurant.The boat ride from Lopar to Goli Otok takes about 20 minutes one way. Arriving on Goli otok, our new adventure follows. We landed in Tetina Bay. When disembarking, a tourist train is at your service.
By train ride we saw:
First the industrial zone where the metal, stone and wooden plant was located. All the convicts worked there for 8 hours a day. Various metal products for the metal industry were made in the metal plant, for example shipbuilding parts, tractor chassis, pipe flanges. The other drive was stone. The stone plant produced concrete blocks for masonry, high quality terrazzo tiles. The third plant was a wooden plant that was engaged in the production of furniture that was exported to America and Mexico, here the convicts could receive additional training for certain jobs, and thus could produce high quality furniture.
The next thing we saw was rainwater. Which was used to collect rain. Detainees remember thirst as one of the most difficult problems on Goli Otok. Therefore, one of the best positions that a detainee could get in the camp was the role of "waterman". Aquarius were persons who had the task of sharing water during a facility or operation. Vodar had the power to decide to give the detainees more or less water. He could drink water himself, when he wanted and as much as he wanted, but he was always in danger from other inmates. Everyone wanted his position and we were ready to do anything to achieve it. There was simply never enough water. Apart from the fact that small portions of water were sometimes camped and punished, it is logistically difficult to deliver water to Goli Otok. For this purpose, there was a water carrier "Source" that supplied the camp with water. One way to deliberately tackle the problem of water scarcity on the island was to build a large toll where rainwater was collected.
We continued through the hospital. It was the first building on a bare island made by prisoners. By the way, they made every building, and they afforested the island because in the true sense of the word it was a bare island.
The following are the Samnice section 102: It was built with the purpose of intensified supervision over problematic convicts who violated house rules in any way. While the other convicts on the island had at least some freedom of movement, in ward 102 movement was limited to a one-hour walk per day, within a radius of 50 m2. There are 20 solitary confinement cells on the ground floor and an inpatient ward for about 50 convicts on the first floor. Behind ward 102 was a hospital and school (built after 1958) where convicts could be educated for a variety of trades.
The sequel follows and we come to Zice. It is a complex of buildings named after the fact that it was surrounded by wire. It houses a bakery, butcher, canteen, schools, dormitories for prisoners, theater, various playgrounds, etc. The tourist train passes through a nearby hill so it gives you a complete panoramic view of the complex.
And last but not least we come to Panorama with the least value. It is a return to the starting point with a beautiful panoramic view of the island of Rab.
We spent the rest of the time exploring Goli Otok itself. The return was at 12 o'clock, where another pleasant drive to Lopar followed.
Terrible punishments were applied on Goli Otok, all with the aim of making the convict lose his personality. At the same time, they were forced to do hard physical work in quarries, and various plants. Escape was totally impossible, due to strong sea currents, strict surveillance and distance from the mainland. Everything always took place in great secrecy. Prisoners were not allowed to use the term camp, but wire. If they said it was a camp, they would be beaten.
The most beautiful destinations 💓
- Dohvati vezu
- X
- e-pošta
- Druge aplikacije
Primjedbe
Objavi komentar